Krajem 2014. godine nakon 38 godina radnog staža otišla sam u punu mirovinu i prepustila radno mjesto DIREKTOR TRŽIŠNE IZGRADNJE u TEHNICI d.d. mlađem kolegi.
Još u ljeto 2014.godine, dok sam boravila na malom, pustom otoku počeli su mi dolaziti mještani koji su saznali da se ja razumijem u papire ( kako se to tamo zove) od „particela“.
Imala sam laptop i nije mi bio problem izčitati podatke o njihovim katastarskim česticama. Kako nisam imala printer ručno sam crtala grafičke situacije. Za uzvrat počela sam dobivati smokve, krumpir, jaja, ribe, maslinovo ulje, šipke…..i što mi je bilo najvažnije naklonost vlasnika nekretnina. Njihova pozitivna reakcija na moju uslugu probudila je u meni staru želju za vlastitim biznisom.
Dolaskom u Zagreb neprekidno mi se po glavi motala ideja na koji način bi ja mogla pružati pomoć oko tih nesretnih papira koji ljude često dovode u velike brige ne snalazeći se u starim dokumentima zametnutim u ladicama, posebno kad se radi o Rješenjima o nasljeđivanju ne znajući gdje se uopće nalaze naslijeđene katastarske odnosno zemljišno-knjižne čestice.
Kako sam prestala odlaziti na posao počeli su mi se javljati prijatelji, pa prijatelji i rođaci od mojih prijatelja s raznoraznim problemima oko nesređenih papira na nekretninama i ja sam počela dijagnosticirati probleme i savjetovati što činiti. Kada smo uspješno riješili „ nekretninske zavrzlame“ ponovno sam osjetila zahvalnost i zadovoljstvo.
Istovremeno počela sam intenzivno posjećivati seminare iz meni zanimljivih tema o nekretninama znajući da se naši zakoni i njihova tumačenja stalno mijenjaju.
Jednog dana kad sam riješila problem jednom gospodinu koji je mislio da je stvar nerješiva oko upisa stana u zemljišnu knjigu i dobila nagradu u eurima to je bio definitivno znak da moram registrirati biznis i regulirati porez.
Otišla sam u GRADSKI URED ZA GOSPODARSTVO gdje su mi izdali RJEŠENJE O UPISU SPOREDNOG ZANIMANJA i u POREZNU UPRAVU gdje su mi izdali POREZNO RJEŠENJE.
Bilo je to na moj 64-ti rođendan!!